ZAVIČAJNOST


Projekt Zavičajnost osmišljen je kao edukacija mladih u predškolskim ustanovama (vrtići) te u osnovnim školama u gradu Osijeku.Zavičajnost je izvannastavni predmet prema programima HNOS-a.

Izradom ovoga važnog projekta koji je imao svoje uporište prema HNOS-u za izvannastavni predmet Zavičajnost, koji je kasnije napušten u svojem izvornom obliku (provedbi). Stoga je odbor udruge Etno centra sa stručnim suradnicima izradio program educiranja mladih kroz zavičajnu baštinu s ciljem jačanja svjesti kulturnog identiteta.

Zašto je za mlade generacije važna zavičajnost ?

Odgoj i učenje ostvaruju se u socijalnom i kulturnom okruženju i u povezanosti s realnim životnim okolnostima konkretne odgojne sredine. Ambijentalni pristup u izučavanju zavičajne povijesti i kulturne tradicijske baštine u lokalnoj zajednici tj. Osnovnim školama.

Hrvati su se u samostalnoj državi našli pred složenim zadatkom duhovne obnove koja se mora temeljiti na bogatoj hrvatskoj kulturnoj tradiciji. U toj obnovi važno mjesto valja dati definiranju novog odgojnog cilja i uopće stvaranja novog školskog sustava. Tražeći ishodište u filozofiji, pri redefiniranju odgojnih ciljeva valja tražiti i hrvatske autore koje je komunistička pedagogija prešutjela, a koji su već odavno postavljali odgojne ciljeve primjerene hrvatskoj zapadnoj kulturi i tradiciji.

Posebice je važno i treba naglasiti ,,okretanje” prema svojem okruženju (zavičaju), njegovoj kulturi, baštini, tradiciji da bi učenici upoznali i zavoljeli sredinu u kojoj žive, a potom i domovinu. Jedan od osnovnih društvenih, a time i pedagoških ciljeva je upravo poticanje i njegovanje ljubavi prema kraju i mjestu, njegovoj prošlosti kako bismo sigurnije gradili budućnost, razvijali nacionalni i kulturni identitet učenika.